Ponuda iz jedne rečenice, dok kupac još čeka

Utorak, deset i petnaest. Auto je na dizalici, ruke su ti masne, a telefon zvoni po treći put. Zove čovjek kojem si prošle godine radio isti posao i pita koliko bi ga sad koštalo. Kaže da ostaje na liniji, samo da čuje brojku.

Ti kažeš ono što se uvijek kaže: „Nazvat ću vas za pola sata."

Pola sata izgleda ovako. Opereš ruke, sjedneš za računar, otvoriš folder s ponudama. Tražiš njegovo ime, pa se sjetiš da si prošli put pisao na firmu, ne na njega. Nađeš staru ponudu, ali cijene su od lani. Onda otvaraš i fakturu iz maja da vidiš po kojoj si na kraju stvarno naplatio, jer se čovjek cjenkao. Prekucaš stavke, dodaš PDV, provjeriš zbir. Kad podigneš glavu, prošlo je četrdeset minuta, a auto je i dalje gore.

Posao nije bio težak. Težak je bio put do brojke.

Pola sata nije kucanje, nego traženje

Ako pogledaš gdje to vrijeme stvarno ode, na kucanje ne ode skoro ništa. Ode na traženje. Koji je ono bio kupac, vodiš li ga kao firmu ili kao čovjeka, koja mu je ponuda zadnja, po kojoj si cijeni na kraju naplatio. Ponuda ima pet redova, a podaci za tih pet redova leže na četiri mjesta.

Zato „javim se za pola sata" postane „javim se navečer", a navečer postane sutra. Šta to košta, ima poseban tekst: ko prvi javi, uzme posao. Ovdje je pitanje uže — kako se skrati taj put od razgovora do brojke.

Rečenica koja postane nacrt

Na stranici Omni AI pitaš svojim riječima, onako kako bi rekao radniku:

„Napravi ponudu za Herceg: 4 pločice i zamjena, 10% popusta."

Ono što dobiješ nije poslana ponuda. Dobiješ nacrt i vidiš ga cijelog — stavke, iznose i PDV. Dokument nastaje tek kad klikneš „Napravi ponudu". Do tog klika u programu nema ničega: ni broja, ni zapisa, ni PDF-a.

To nije nedovršenost nego pravilo. AI u Omniju ne upisuje ništa sam, nikad, ni u jednom toku. Između njega i tvoje evidencije uvijek stoji jedan tvoj klik. Isto važi i za kalendar: „zakaži Marića u petak u 10 na servis" pokaže karticu s kupcem, majstorom, datumom i satom, ali termin nastane tek na „Zakaži termin".

Alat koji pamti po kojoj si naplatio

Ono zbog čega si i otvarao onu staru fakturu možeš pitati direktno — koliko si zadnji put naplatio tu stavku. Za to postoji zaseban alat, pa dobiješ karticu sa zadnjom cijenom, brojem prodaja dosad i rasponom od najniže do najviše, bez kopanja po dokumentima.

Model bira između dvadeset jednog alata: prodaja, zarada, nenaplaćeno, kupac, zalihe, cijena stavke, nacrt dokumenta i tako redom. Sam nema pristup bazi i ne vidi SQL. Ne pretražuje on tvoje podatke — traži ih alat, a model samo odlučuje koji će pozvati.

Brojku ne piše model

Ovaj dio vrijedi razumjeti prije nego bilo šta pošalješ kupcu.

Alat vrati strukturu s brojkama. Model oko tih brojki napiše rečenicu. Kartica koju vidiš na ekranu crta broj iz strukture, nikad iz modelove rečenice. Zato iznos u koji gledaš ne može biti pogrešan ni onda kad model pogriješi u prozi.

Uz to, ti alati koriste isti kod koji crta stranicu Izvještaji. Omni AI i Izvještaji ne mogu pokazati dva različita iznosa za istu stvar, jer je to doslovno isti račun.

Zašto nacrt i dalje moraš pogledati

Brojevi su izračunati kodom, ali tvoju rečenicu je neko morao razumjeti. Ti kažeš „četiri pločice", a nacrt mora odlučiti koja je to tačno stavka i po kojoj cijeni. Zato nacrt čitaš isto kao ponudu koju ti je složio radnik: je li kupac pravi, je li količina prava, je li popust sjeo tamo gdje si htio.

Tamo gdje se ne može odlučiti, Omni radije ostavi prazno nego da pogađa. Stavka koje nema u cjenovniku uđe s nulom i napomenom da cijenu upišeš sam, umjesto da se izmisli broj koji niko nije odredio. Ako ime majstora odgovara dvojici ljudi u firmi, termin ostane nedodijeljen umjesto da se izabere jedan nasumice. Ako ime kupca odgovara dvojici, nacrt uopšte ne nastane — Omni traži da kažeš na kojeg misliš.

Šta Omni tu ne radi

Omni ne šalje ponudu umjesto tebe. Nema slanja e-pošte ni poruka iz programa — PDF preuzmeš pa ga proslijediš sam, Viberom ili mailom, kako se već dopisuješ s tim čovjekom. Nema fiskalizacije ni e-fakture. Nema glasovnog unosa: pitanje se kuca, ne diktira. Nacrt koji AI složi je ponuda ili faktura, a koji papir uopšte ide kupcu — predračun za kupca ili odmah faktura — objašnjava poseban tekst.

Pitanja su uključena u cijenu, ali nisu neograničena: 300 mjesečno po firmi, otprilike deset dnevno za sve vas zajedno. Broji se po firmi, ne po korisniku. Omni AI traži aktivnu pretplatu — u probnom periodu ne radi.

I još nešto što je pošteno reći unaprijed. Razgovori se čuvaju na tvom uređaju, server ih ne pamti. Napolje, do modela, odlaze zbirne brojke i imena kupaca i artikala — nikad telefon, adresa, e-pošta ni JIB. Alati se filtriraju i po pravima: radnik koji na ekranu nema Izvještaje ne može do zarade doći ni pitanjem.

Vratimo se na dizalicu. Čovjek je i dalje na liniji. Umjesto „nazvat ću vas za pola sata", pitaš po kojoj si mu cijeni zadnji put naplatio, pročitaš brojku s kartice i kažeš mu je odmah. Ako se dogovorite, iz iste rečenice složiš nacrt, pogledaš ga i klikneš „Napravi ponudu".

Auto ostaje na dizalici, ali ne zbog telefona. Automehaničari su tipičan primjer, ali isto vrijedi za svaku radionicu u kojoj cijena stoji u prošlom dokumentu, a kupac pita sada.

Omni je 39,99 KM mjesečno po firmi, koliko god vas radi. Prvih 7 dana je besplatno, bez kartice.