Cijena radnog sata zanatlije: prestani naplaćivati od oka

Utorak je, pola deset navečer. Radiona je zaključana prije tri sata, ali ti još sjediš za kuhinjskim stolom: blokovi, priznanice, dvije fakture koje nisi stigao napisati i popis dugovanja na poleđini kartonske kutije. Mjesec je bio pun. Telefon nije prestajao, radio si dvije subote, ručak si jeo stojeći. A kad podvučeš crtu, na računu je manje nego prošlog mjeseca — kad si radio manje.

Negdje curi. I u dubini znaš gdje, samo to ne voliš vidjeti napisano. Komšiji si zamijenio bojler za „daj trideset maraka". Stalnoj mušteriji zaokružio na sto, jer je red. Po dio si vozio u drugi grad, dva sata u autu, i tu vožnju nisi naplatio nikome. Za veći posao rekao si cijenu napamet, dok ti je čovjek stajao nad glavom — ispalo je tri sata rada više nego što si mislio, a cijena je ostala ista.

To je naplata „od oka". Problem nije jedan posao. Problem je što se to ponovi dvadeset puta u mjesecu, i svaki put sat tvog rada vrijedi malo manje.

Račun koji većina nikad ne sjedne napraviti

Treba ti pola sata i običan papir.

Prvo saberi šta te firma košta mjesečno: zakup, struja, alat i potrošni materijal, gorivo, telefon, knjigovođa, doprinosi. Recimo 1.500 KM — kod tebe će cifra biti drugačija, ali neka bude cifra, a ne osjećaj.

Onda dodaj platu koju hoćeš da poneseš kući. Ne onu s kojom se „preživi", nego onu zbog koje si i otvorio svoje. Recimo 2.000 KM.

Treće i najvažnije: naplativi sati. Radni mjesec ima oko 176 sati, ali ti ne naplaćuješ 176. Vožnja, nabavka, davanje ponuda, papirologija, čekanje — realno naplatiš 100 do 120 sati. Uzmimo 110.

Sad podijeli: 3.500 KM kroz 110 sati je oko 32 KM po satu. To nije cijena s kojom zarađuješ — to je cijena ispod koje radiš u minus, a da to nigdje ne vidiš. Onaj bojler „za trideset": sat i po posla plus odlazak i povratak, ispadne petnaestak maraka po satu. Manje od pola tvoje donje granice.

I taj račun nije vječan. Poskupi zakup, poskupi materijal, uzmeš radnika — cifra se pomjeri. Ako je nikad nisi izračunao, nemaš je ni od čega pomjeriti.

Cijena kao odluka, ne kao pregovor

U Omniju taj račun pretvoriš u cjenovnik. U katalog usluga jednom upišeš svoje usluge i cijenu rada — na miru, s papirom pred sobom, a ne dok te mušterija gleda. Poslije, kad pišeš radni nalog ili fakturu, te stavke ti se nude same. Cijena postane odluka koju si donio jednom, a ne broj koji smišljaš na licu mjesta.

Radni nalog čuva i drugu stranu priče: stavke rada i dijelova upisuješ dok su svježe, pa treći sat posla i vožnja po dio ne ispare iz naplate. Kad je posao gotov, nalog pretvoriš u fakturu jednim potezom — ništa se ne prepisuje i ne zaboravlja.

A da račun s početka ne ostane na papiru: u Omni unosiš troškove firme po kategorijama i imaš njihov mjesečni pregled, pa ono „recimo 1.500 KM" postane tačan zbir. U izvještajima je zarada uvijek naplaćeno minus troškovi — ne fakturisano — mjesec po mjesec, pa crno na bijelo vidiš drži li nova cijena sata. U otvorenim stavkama vidiš ko ti duguje, koliko i od kada.

Da znaš unaprijed šta Omni tu ne radi: nije šihterica. Ne mjeri ko je koliko sati radio i ne obračunava plate — sate na nalogu procjenjuješ i upisuješ sam. Račun iz ovog teksta praviš ti; Omni ti daje tačne cifre za njega i pomaže da se cijene držiš.

Isti račun vrijedi bio ti vodoinstalater, stolar ili automehaničar — mijenjaju se samo brojke. A pošto sve radi u pregledaču, na telefonu isto kao na računaru, cjenovnik ti je uz ruku i na terenu, ne samo u uredu.

Omni košta 39,99 KM mjesečno po firmi, koliko god vas radi. Prvih 7 dana je besplatno, bez kartice.